Postoji legenda iz vremena kad je krajem harala teška bolest, kuga i zbog nje je umrlo mnogo ljudi i uginulo mnogo životinja. Neki su mještani u ljusci oraha umjesto jezgre oraha našli likove svetog Fabijana i Sebastijana. Kad je kuga prestala, mještani su njima u čast i zahvalu sagradili 1770. godine crkvu takvu kakva je i danas.

ŽUPNA CRKVA

Kapela u Oštricama, prvi se put spominje 1641. godine. Bila je kao i danas posvećena u čast svetih mučenika Fabijana i Sebastijana. Vjerojatno je bila podignuta kao zavjetna kapela zahvalnih vjernika što su bili pošteđeni kuge koja se u to vrijeme nesmiljeno širila našim krajevima. Postoji predaja da su neki mještani u ljuski oraha namjesto ploda našli likove svetih Fabijana i Sebastijana, zaštitnika od kuge. Učitelj Ignacije Jendrašić u Etnografskoj spomenici školske općine Ključ, između 1942. i 1943. godine zapisao je još jednu predaju: Crkva je sagrađena prije nekih 150 godina kao zahvala sv. Fabijanu i Sebastijanu što je prestala kuga na stoci. Po pričanju staraca t.j. usmenoj predaji  iz onoga doba – u cijelom ovom kraju ostala je na životu samo jedna mala crna krava. Ispunjajuć zavjet sagradiše ljudi najprije drvenu, a kasnije lijepu zidanu crkvu.

U kanonskom izvještaju 1706. godine postoji detaljan opis kapele. Sastojala se od svetišta, lađe, sakristije i tornja. Svetište i lađa su bili zidani te nadsvođeni. Položaj kapele bio je istok-zapad, kao i danas. Pokraj kapele bilo je groblje ograđeno hrastovim letvama.
Kapela je imala dva osnovna dijela, a to su lađa i svetište. Bila je dosta prostrana, uredna i čista. Na istočnoj strani nalazi se svetište s oltarom, a na zapadnoj vrata. Drugih vrata nije bilo. U lađi kapele su bila dva prozora okovana željeznim rešetkama, dok je u svetištu bio jedan prozor lijepo ukrašen sa raznim likovima. Vjerojatno je bio vitraj. Spominje se samo jedan oltar i to onaj glavni koji je bio star, drven te obojen. Između dviju drvenih ploča na oltaru nalazila se na platnu naslikana slika sv. Fabijana i Sebastijana. Iznad slike bile su naslikane zvjezdice i natpis J E S U. Kanonski izvještaj iz 1708. godine navodi da je u donjem dijeluoltara bila na platnu naslikana glava Isusa Krista, a s lijeve i desne strane su bileslike sv. Petra i Pavla, te naravno u sredini slika titulara. U gornjem dijelu bila je slika Blažene Djevice. Povodom kanonskoga izvještaja 1735. godine bilo je dosta preuređenja na kapeli. Izrađen je novi oltar sa novom slikom na platnu svetih titulara. Sa svake strane slike bili su stupovi te kipovi sv. Petra i Pavla, namjesto prijašnjih slika. U gornjem dijelu oltara bila je slika sv. Jurja. U narodu se pričalo da je neku sliku sv. Jurja, možda spomenutu, na navode nekih mještana naslikao jedan 'maljar' za ciglih 5 litara vina! Godine 1748., uz glavni oltar, navode se još dva oltara; jedan sv. Petra, koji je stolarski i kamenarski rad, a drugi oltar nije imenovan, no kasnije, u vizitaciji iz 1761. godine navodi se da je to bio oltar sv. Donata. Uz ta tri oltara bio je još jedan prijenosni oltarić koji se prilikom proštenja stavio u predvoje crkve te se tu slavila sv. Misa. Kasnije su sva tri oltara imala svoj prijenosni oltarić. Godine 1761. spominje se da lađa crkve ima drveni oslikan strop. Pod crkve bio je od opeke. Misna slavlja su se održavala na nekoliko blagdana u godini: dan titulara sv. Fabijana i Sebastijana, blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, zornica na Božić, Nevina dječica te blagdan sv. Mirka (Emerika).

Nakon vizitacije iz 1761. godine nema nekih opisa kapele, osim nekoliko podataka u računima kapele. Sljedeća vizitacija sa podrobnijim opisom kapele i inventura bila je tek 1841. godine. U tom razdoblju bio je poduzet izuzetan korak, izgrađena je nova zidana kapela Sv. Fabijana i Sebastijana. Nije poznata točna godina izgradnje i posveta kapele. Na zaglavnom kamenu glavnoga ulaza u kapelu naslučivala se, ispod debeloga kreča, godina 1779. To može biti i dosta vjerojatno jer se i računi te kapele počinju voditi od 1781. godine. Toj godini izgradnje ide u prilog i podatak da je 1773. i 1774, godine u remetinečkom samostanu boravio časni brat Urbanus Czeregetti koji je bio zidarski majstor (murarius), te je mogao raditi na izgradnji nove kapele u Oštricama. To je jedini poznati zidarski majstor iz reda franjevaca koji je boravio u remetinečkom samostanu.
Kapela je bila barokna građevina iz druge polovice 18. st. Kanonski izvještaj iz 1822. godine, dosta je škrt podacima. Iznosi da je u vanjštini i unutrašnjosti lijepa i u dobrom stanju. Pod je načinjen od kamenih kvadara.

U vrijeme služenja župnika Ivana Globleka 1841. godine, biskup Juraj Haulik je podijeli sakramenat sv. Potvrde i obavio kanonski pohod župe Remetinec. Prilikom toga pohoda iznesen je detaljan opis cijele župe, a tako i kapele u Oštricama. Najprije navodi da je to lijepa kapela i poduljega oblika. Duljina kapele, zajedno sa svetištem, je 19 metara (10 orgiarum ili bečkih hvata), a širina 9  metara. Ulaz u kapelu bio je, kao i kod prvotne kapele, na zapadnoj strani, te još jedan na sredini kapele s južne strane. Ima četiri prozora koji su bez željeznih rešetaka. Pod kapele je od kamenih kvadara i u dobru stanju. U lađi crkve ima jedna kripta,u kojoj su bili pokopani neki mještani iz Oštrica i Ključa; Mihael Leskovar iz Ključa, star 60 godina, pokopan 29. rujna 1808; Stjepan Sabolić iz Ključa, star 42 godine, pokopan 30. svibnja 1811; te Josipa Lonczkron iz Oštrica (žena upravitelja poštanske postaje), stara 75 godina, pokopana 2. ožujka 1832.
Propovjedaonica se spominje oko 1805. godine; načinjena je od drveta i dobro očuvana. Smještena je pokraj oltara sv. Petra. Na zaglavnom kamenu vrata s južne strane uklesana je godina 1831. Te godine je vjerojatno kapela obnovljena.

U našem kraju se 9. studenog 1880. u 7,30 sati osjetio dosta jak potres. Povodom toga strašnoga događaja župnik Franjo Burek piše u spomenicu: Područna Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana u Oštricama takodjer od potresa posve oštetjena tako, da je u njoj zabranjeno po Višoj vlasti službu Božju obavljati dok se ne popravi. Kod toga potresa najviše je stradao krov kapele te se odmah pristupilo popravku oštečenoga krova. Krajem 19. st., 1898. župnik Marko Blaževac pristupio je temeljitoj obnovi kapele iznutra i izvana. Također je obnovljena i župna kuća koja je bila podignuta oko 1849. godine. Trošak toga zahvata iznosio je oko 840 forinti. U vrijeme obnove župne crkve u Remetincu 1911. godine, bila je obnavljana i kapela u Oštricama.

U crkvi se nalazi krasan križni put, kojega je župnik Marko Blaževac dao nabaviti kod zagrebačke tvrtke Josip Kaplan. Blagoslov novopodignuta križnoga puta 3. ožujka 1912. obavio je o. Josip iz franjevačkoga samostana u Varaždinu.
Kapela je bila 1928. ponovno obnavljana. Tada su sudjelovali brojni varaždinski majstori. Blagoslov obnovljene kapele je 18. studenoga 1928. obavio domaći župnik vlč.Antun Gold.
Godine 1951. bila je za Božić uvedena električna rasvjeta u kapeli.

Općinske vlasti iz Novoga Marofa su, 1970. godine, zatvorile kapelu jer su zidovu počeli opasno pucati. To pucanje već je dulje vremena trajalo, jer  su još 1928. godine stavljali zatege na zidove. Pucanju zidova pridonio je i potres 1969., kada su se pukotine proširile. Ing. Ravnikar iz Ljubljane došao je u Oštrice te  je ustanovio da je za pucanje zidova kriv toranj jer ima preslabe temelje. Radovi oko obnove bili su pokrenuti tek u jesen 1975. godine, a završeni 1977.
Osim svjetla i sunca, kapela je bila izložena i raznim vremenskim nepogodama te se u novije vrijeme prionulo vanjskom i unutarnjem renoviranju.

Unutrašnjost crkve 1995. godine uredio je Fabijan Zrinski. Vladimir Trubelja je obnovio postaje križnoga puta, oltara te fresku Zadnja večera, iznad glavnoga oltara. Prozore i klupe je izradio Đuro Puškadija. Postavljen je i novi mramorni pod. Zidarske radove na pročeljima crkve napravio je Fabijan Petrić, a ličilarske Đuro Šavor.
Unutrašnjost crkve ponovno je obnovljena 2005. godine, a radove je izvodio Juraj Šavor iz Ključa. Na svodu crkve otkrivene su freske koje treba obnoviti, a obojen je plavom bojom neba na kojem su naslikane zvijezdice koncentrirane preme sredni. Uvedeno je plinsko grijanje u crkvu a radove je izvodila tvrtka Klomont iz Presečna.

Tako je to danas krasno obnovljena kapela te mami pogled putnika magistralnom cestom.

GLAVNI OLTAR

Prema kanonskom izvještaju iz 1822. godine novoizgrađena kapela imala je tri oltara, glavni i dva u lađi crkve. Sva tri su imala svoje prijenosne oltariće. Kanonski izvještaj 1841. godine nas detaljnije izvještava o stanju kapele. Svetište kapele, u kojoj se nalazi glavni oltar, je skladnih dimenzija, te je sav oslikan. Opis oltara preme tome izvještaju odgovara izgledu današnjega oltara. Do oltara vode tri stube od kamenih kvadara. Iznad glavnog oltara, koji je izgrađen od kamena, stoji slika sv. Fabijana i Sebastijana sa dobro pozlaćenim okvirom, obješena na zidu. Župnik Marko Blaževac je za 40 forinti nabavio novu veliku sliku sv. Fabijana i Sebastijana. Sv. Fabijan je prikazan u crvenom papinskom ornatu, ogrnut plaštem sa štapom u lijevoj ruci, te s tijarom (trostrukom krunom) na glavi. Sv. Sebastijan je privezan uz drvo, po čitavom tijelu izboden strelicama. Iznad mučenika su prikazani anđeli obasjani suncem. Jedan od njih drži u ruci vijenac kojim kruni svete mučenike krunom spasenja. Slika je uokvirena krasnim pozlaćenim okvirom kojega sa svake strane podržava po jedan anđeo. Polukružni dio okvira ukrašen je cvijetnim dekorom. Blagoslov slike obavio je isti župnik na Fabijansko proštenje 1899. godine.
Ispod slike nalazi se drveno pozlaćeno svetohranište. Ono je polukružnoga oblika. Između dvaju pilastara sa kapitelima nalazi se mjesto za čuvanje posvećenih čestica. Na vratima svetohraništa je reljef; kalež sa hostijom na oblacima, a u pozadini smeđe obojena stijena. Ponad svetohraništa su dva pozlaćena anđela sa sviječnjacima u ruci. Pokraj, s lijeve i desne strane, su također dva veća anđela rastvorenih krila i sklopljenih ruku u stavu molitve, te tako pozivaju na sabranost i mir. Uza sliku s desne strane stoji drveni pozlaćeni kip sv. Petra koji u desnoj ruci drži zaklopljenu knjigu, a u  lijevoj, ispruženoj, ključeve. S lijeve strane je kip sv. Pavla koji u lijevoj drži mač i rastvorenu knjigu, a desna je u pokretu. Plaštevi su im plave boje, a haljine smeđe sa pozlatom na rubovima. Kipovi apostolskih prvaka nalaze se na stupovima u visini svetohraništa. Na donjem dijelu luka koji razdvaja svetište i lađu s lijeve strane stoji raspelo te križ sa znakovima muke Kristove na desnoj strani.

POKRAJNI OLTARI

Na desnoj strani lađe nalazi se pokrajnji oltar Presvetoga Trojstva. Građen je od kamena. Na oltaru se nalazio kip Presvetoga Trojstva. Koji je prilikom posljednje obnove crkve bio maknut. U gornjem dijelu oltara je slika sa prikazom prijenosa kućice Navještenja Marijina iz Trsata u Loretto (Translata domus Lauretana). Slika je rad nepoznatoga majstora iz 18. stoljeća. Naslikana je tehnikom ulja na platnu, u dimenzijama 210/110 cm. Danas je to oltar Prijenosa Nazaretske kućice. Na slici je prikazana Nazaretska kućica koju podržava pet anđela. Iznad kućice je lik Majke Božje koja u naručju drži Dijete Isusa, a pokraj njih su tri anđela. U donjem dijelu slike je prikazano more sa lađom. Pokraj slike s desne strane stoji kip sv. Izidora, a s lijeve sv. Terezije Avilske. U donjem dijelu oltara na drvenom postolju vidimo kip Gospe Fatimske.
Paralelno s ovim oltarom bio je pokrajni oltar sv. Petra, a kipom sveca. Prilikom obnove crkve bio je prenešen u poklonac koji se nalazi u podnožju sela Oštrice. U gornjem dijelu je slika sv. Valentina. Danas je to oltar sv. Valentina. Na slici je sv. Valentin prikazan u stvau blagoslivljanja vjernika. Iznad sveca su likovi anđela, dok je u polukružnom završetku suncem obasjano Božje oko. S lijeve strane je kip sv. Florijana, a s desne sv. Roka. U donjem dijelu oltara je kip Srca Isusova. Pokraj slika jednoga i drugoga oltara stoji po jedan jaki stup na čijim su kapitelima pričvešćeni pozlaćeni likovi anđela. Spomenuti oltari i glavni oltar, uz prijenosne oltariće, imali su i relikvije svetaca.
U čast sv. Valentinu postoji jedna pjesma koja se nekada redovito pjevala na dan Valentinovskoga proštenja:

Proslavimo danas svetog Valentina,
Isusove vjere raširitelja,
Za koju On proli krvcu rumenu,
Na smrt glavu klonu svoju nevinu.

O, ti mučeniče, Sveti Valentine,
Sav puk sakupljeni danas moli te;
Nevolje i tuge ljute tištu nas.
Njih nas Ti izbavi, molimo te danas.

Varaždinski slikari, Ivan Kerner između 1801.- 1803. godine, a August Joannes 1891. godine pozlaćivali su oltare. Godine 1980. nabavljen je novi drveni oltar i ambon, rad domaćega majstora iz Ključa Fabijana Trakoštanca. Zamijenjen je također pod ispred oltara te su stavljene kamene ploče.